Zašto danas nije lako biti dobro (nije do tebe)
Jedan od načina kojim brinem za sebe, i kojim si pomažem živjeti ono što je za mene “dobar život”, jest da potičem i slušam znatiželju. Hranim je redovito i izdašno. Tako sam se s prošlog Interlibera vratila tegleći kile knjiga, a među njima su se našla i dva stripa Sapiensa Yuvala Noaha Hararija.
Primila sam ih se tek nedavno, prije spavanja, u periodu kad sam bila preumorna da navečer pratim nešto zahtjevnije (taman prije nego što smo iz nužde krenuli u odvikavanje od noćnih dojenja). I baš sam se oduševila. Jednostavno i uz krasne crteže sažimaju praktički sve iz knjige: kako smo nastali kao vrsta i kako smo se, kroz velike povijesne preokrete, doveli do modernih civilizacija.
Samo (prebrza) promjena stalna jest
Polazište je jednostavno: naše tijelo i živčani sustav, kao i mnoge psihološke potrebe, razvijali su se dugo, kroz stotine tisuća godina. Zato su i bolje prilagođeni za te uvjete, a ne za kulturne i društvene okolnosti koje su se promjenile relativno nedavno. U literaturi se za ovo ponekad koristi termin evolucijske neusklađenosti ("mismatch") - promjene su se dogodile prebrzo da bi ih biologija pratila.
Ne mislim pritom samo na tehnološki napredak zadnjih desetljeća, nego i na raniji zaokret – prijelaz na sjedilački, agrarni način života, prije otprilike 10 tisuća godina, koji je promijenio ritmove, prehranu, način rada i socijalnu dinamiku.
Mehanizmi koji su nekad bili korisni (osjetljivost na prijetnju, novost, nagradu i društvenu procjenu) pogotovo su danas često stalno aktivirani. Posljedica je da mnogi od nas žive u povišenoj pobuđenosti uz premalo oporavka, pa se to s vremenom prelije u stres, nesanicu, kompulzivne navike i tjelesne simptome.
Kretanje kao fizička i psihološka potreba
U toj priči fizičko i psihičko nisu odvojeni svjetovi. Kretanje je kroz većinu ljudske povijesti bilo ugrađeno u svakodnevicu. Ne kao “trening”, nego kao način života neophodan da naša vrsta preživi. Zato nije čudno da nedostatak kretanja ima posljedice i na tijelo i na raspoloženje.
Praktično i ohrabrujući je znati da istraživanja pokazuju kako su čak i male količine tjelesne aktivnosti povezane boljim raspoloženjem, pa i s nižim rizikom od depresije. Kad tijelu redovito dajemo pokret koji mu je potreban, dajemo si veću šansu da se osjećamo bolje, življe i zadovoljnije.
To je, u osnovi, i način na koji radim, sa sobom i sa ženama - cjelovito, uključujući i kognitivno i tjelesno. Kroz psihoedukaciju i propitkivanje obrazaca mišljenja i uvjerenja, ali i kroz rad s tijelom, prvenstveno kroz jogu vođenu trauma-informed principima. Joga koju vodim je mindfulness u pokretu: vježbamo pažnju, usporavanje i prepoznavanje unutarnjih signala (interocepciju). Učimo i jednostavne somatske alate koje onda možeš koristiti kroz ostatak dana. A zadnjih godina namjerno više uključujem i razvoj snage, jer se sve jasnije pokazuje koliko su snaga i tjelesna sposobnost povezane s ukupnom dobrobiti – uključujući i mentalno zdravlje.
Jesu li ti ovo dovoljno dobri razlozi da danas danas svom tijelu i umu daš malo više pokreta?
Za tebe i tvoje pomake
Jedna od čestih posljedica sjedilačkog života (i malo pokreta u gornjoj kralježnici i rebrima) je da nam dah postane plići. Naši preci kojima je opstanak ovisio o tjelesnoj snazi i izdržljivosti, ovakvo si disanje ne bi mogli prištiti.
Način disanja niti danas nije nebitan detalj: kad dah usporimo i uključimo dijafragmu, tijelu šaljemo signal sigurnosti, pa se obično lakše smanjuje unutarnja uznemirenost, olakša fokus i umanji fizička napetost. Dugoročno može pomoći i u boljoj toleranciji stresa.
Najviše ćeš za sebe napraviti ako pokret postane izvediva rutina, čak i u malim zalogajima, ali i ovih par minuta disanja može biti vrlo dobar početak ili pauza, kad ti treba.
Za slučaj da i tebe vuče znatiželja u ovom smjeru, potraži strišove Rođenje čovječanstva i Stupovi civilizacije. Ja čitam engleske verzije, ali sam sad uzela hrvatske prijevode da čeka pomladak. :)
A HRT ima super dokumentarnu serija Lovac sakupljač u kojem priča i Meri Tadinac, profesorica koja nam je na faksu držala kolegij Evolucijska psihologija.
Želim ti lijep dan! Javi razmišljanja.
Ivana